Search This Blog

Sunday, November 27, 2022

Tишина – У​в​о​д​.​.​. Recenzija

                                        Album – У​в​о​д​.​.​. 

                                                                Godina – 2022 

                                            Izdavač – Hypnotic Dirge Records/Satanath Records/The End of Times Records

                                                          Država – Kanada/Srbija



Tišina (Tишина) je kanadski melodic death/doom metal projekat iz Montreala, koji je oformio Branislav Panić. Ovaj novonastali projekat sebe predstavlja sa debi albumom „Uvod...“ koji je objavljen 30. Maja 2022. godine na CD-u (ograničeno na 1000 primeraka) i digitalno, preko izdavačke kuće Hypnotic Dirge Records (Kanada), ko-izdato sa Satanath Records (Gruzija) i The End of Times Records (Irska). Na albumu se nalazi 5 pesama, sve miksovane i masterovane u Hellsound studiju. Neki će se možda upitati zbog čega se među recenzijama našao baš ovaj projekat koji potiče iz Kanade, a ne sa balkanskih prostora. Imali bi pravo ako bi rekli da ovaj projekat na neki način odstupa, ali izabrao sam da ipak uradim recenziju zato što iza njega stoji Branislav Panić koga mnogi znaju kao frontmenom srpskog melodic black/death metal benda Bane. Bilo je mnogo sjajnih izdanja u ovoj godini i kako se bliži kraj 2022. godini, ovaj album definitivno nije smeo biti izuzetak. Mislio sam da će biti teško naći još jedan odličan album melodic death/doom kalibra pored albuma Ghost Light od hrvatskog benda Old Night, međutim tu sam pogrešio i sada je mrtva trka koje izdanje više volim od ta dva. Tišina muzički vuče inspiraciju od mnogih sjajnih bendova ove sorte poput Paradise Lost, Saturnus, October Tide, Mourning Beloveth, Doom:VS itd. Pesme imaju dosta emotivne/melanholične rifove i melodije, duboke growlove sa veoma emotivnim tekstovima poetičnog stila koji izražavaju osećanja melanholije, patnje, tuge i prisećanja. Teško je opisati rečima koliko se prilikom slušanja možete izgubiti u ovakvim pesmama koliko ponesu osećanja, pogotovo što su tekstovi veoma lične i ekstremne prirode. Pored odlične kompozicije i kreativnih tekstova, još jedan highlight albuma je produkcija za čiji miks i master se možemo zahvaliti producentu Honza Kapak, koji je u više navrata dokazao da ume da odradi svoj posao i svakom bendu pomogne da pređu sve granice.  




Pitam li se da li uopšte ima šta se može zameriti ovom albumu? Vrlo je teško naći neku slabu tačku sa obzirom koliko me pogode emocije na svakom slušanju, ali jedina sitna zamerka koju bih imao je što album deluje kratko zbog dužine koja je približno 30 minuta, što vrlo brzo dovodi do okončanja ovog užitka. Još jedna stavka koju bih izdvojio je omot albuma, koji je sasvim čudno odrađen u nekom „voodoo“ stilu, i na neki način simbolizuje tišinu kao glavni centar ovog projekta. „Uvod...“ je za mene sjajno izdanje i pokazuje da Tišina kao projekat pokazuje više od samog potencijala. Nisam nimalo sumnjao, niti sam imao niska očekivanja, verovao sam da će album biti i više nego dobar sa obzirom da je kreativno delo Branislava Panića, koji je više puta dokazao da šta god uradi na kraju odlično ispadne. Iako su sve pesme na ovom izdanju sjajne, za kraj bih voleo da izdvojim meni lično omiljene numere, među njima su: Iz mrtvog ugla, Dve crne ruže i Zauvek. Predlažem svima koji nisu poslušali ovo izdanje da što pre pređu na stvar i ne gube vreme, jer znam da će se dopasti mnogim vernim ljubiteljima ovog žanra. 


Autor teksta-Profane Penetrator

Bandcamp

Friday, November 25, 2022

ZLOSLUT Retrospektiva

 

Srpski blek metal bend Zloslut je objavio 24. Novembra 2022. godine na svim društvenim mrežama da zvanično prestaju sa radom nakon 12 godina postojanja. Kako bi odali čast i zahvalili im se na sjajnoj muzici u ovih proteklih 12 godina, odlučili smo da im posvetimu jednu kratku retrospektivu njihovog rada i time ispratimo bend. Zloslut je originalno oformljen kao jednočlani bend 2010. godine u Beogradu, od strane Stefana Šućurovića, koji je predstavljao sebe pod tri različita pseudonima (Hunter, Utvara i Agnarion) u svakoj eri benda. 

Muzika benda Zloslut je predstavljena sa demom „Abyss of Eternal Deception“, koji je objavljen na kaseti u 66 primeraka kao samoizdanje 6. Oktobra 2011. godine. 


Ubrzo nakon toga, objavili su EP pod nazivom „Pustoš i prevare izgubljenih du​ša“ 10. Januara 2012. godine preko izdavačke kuće Silent Scream Records (2010 – 2013), kojom su rukovodili Agnarion i Šejtan. Tokom 2012. godine, pored Agnariona bi se pronašli razni live/session članovi koji su upotpunili postavu Zlosluta za njihove nastupe i pogurali ovaj bend na domaćoj sceni. 


Svako kome se dopao njihov dosadašnji rad, verujem da su strpljivo čekali dok bend nije objavio njihov prvi full-length album „Zloslutni horizont - Donosilac prokletstva, o​č​aja i smrti“. Album je objavljen 1. Oktobra 2013. godine pod Agnarionovom drugom izdavačkom kućom Dark Chants Productions (2013 – 2016). 
Sa debi albumom se dalje nastavila priča u razvijanju njihovog mizantropičnog i nihilističkog zvuka, koji nije bio daleko do muzičkog sazrevanja po čemu će ih mnogi kasnije smatrati kultom na domaćoj sceni. 

Posle 2 godine, dobijamo tzv. „magnum opus“ benda Zloslut, njihov drugi full-length album „U transu sa nepoznatim siluetama“. Album je objavljen 15. Novembra 2015. godine, izdat preko dve izdavačke kuće, Dark Chants Productions i Winterblast Halls. Verujem da će se mnogi složiti sa mnom da je ovaj album ključni faktor koji je definisao zvuk Zlosluta i dosta doprineo da se muzički poguraju kroz godine njihovog postojanja, pri čemu verovatno i dan danas mnogima ovo ostaje njihov omiljeni album benda. 


Od 2016. godine, bend napokon dobija svoju punu postavu, koju čine Inomatanas na bass gitari, Yersinestis na drugoj gitari i Nav na bubnjevima. Posle 2 godine otkako je ova postava aktivna, bend napokon počinje sa snimanjem njihovog trećeg full-length albuma “Sahar“. Album je snimljen u tri različita studija, Svesnost, Hybreed, i MARK studio. Proces snimanja je bio završen u Avgustu/Septembru 2018. godine, a mix/master u Oktobru iste godine. Uprkos tome što je Nav naveden u postavi albuma kao bubnjar benda, bubnjeve na albumu je odsvirao Blastum. 


5. Februara 2019. godine, Zloslut je objavio njihov treći i poslednji full-length album Sahar pod izdavačkom kućom Morbid Chapel Records. Album je posvećen Ani Sambol, pokojnoj umetnici zadužena za omot albuma, koja je nažalost preminula od tumora 7. Jula 2018. godine. Posle dužeg vremena kako su za većinu izdanja radili pesme na srpskom jeziku, za album Sahar su prešli da rade pesme na engleskom jeziku, i dosadašnja tematika ništavila je upotpunjena sa temom o spiritualnosti, filozofiji i okultizmu. Po mom mišljenju ova tranzicija nikako ne škodi reputaciji Zlosluta i smatram da je nova tematika lep dodatak na njihov temelj mizantropije i ništavila. Što se tiče albuma Sahar, iako nije spektakularan ili premoćan kao njegov prethodnik, smatram da je jedan solidan i iskren rad koji sasvim dobro okončava poglavlje benda. 

Zaista je velika šteta što je Zloslut prestao sa radom posle skoro 4 godine otkako su objavili Sahar i još veća šteta je što nisam imao priliku da ih vidim uživo, ali iza sebe su ostavili mnogo toga i mnogi njihovi ljubitelji će ih beskrajno pamtiti zbog velikog doprinosa domaćoj blek metal sceni. Neki će možda reći da je veoma kratko trajala cela priča sa bendom Zloslut, ali sa time se ne bih složio, jer sa obzirom koliko je čitava domaća metal scena jedna velika samodestruktivna komora gde bendovi dolaze i odlaze, čudo je da ijedan bend na ovoj sceni opstane makar 10 godina. Voleo bih za kraj da se zahvalim bendu Zloslut na sjajnoj muzici, sa kojom su u proteklih 12 godina njihovog postojanja osvojili srca mnogih blek metal fanova širom sveta i održali plamen koji je goreo dugo pre nego što se iznenada ugasio. Veliko vam hvala i živeli!

Autor teksta-Profane Penetrator
Facebook
Bandcamp

Thursday, November 24, 2022

Ljuska – Thanatanamnesis Recenzija

                                  Album: Thanatanamnesis

                                                              Godina: 2022 

                                                       Izdavač: Vargheist Records

                                                              Država: Srbija 


U ovoj godini među domaćim black metal izdanjima, došao je red na novi album srpskog projekta Ljuska, pod imenom Thanatanamnesis. Album je objavljen 30. Aprila 2022. godine pod američkom izdavačkom kućom Vargheist Records, na CD-u i digitalno. Na albumu se nalazi ukupno 7 pesama koje su snimljene, miksovane i masterovane u Vox Umbra i Ambis studiu. Nakon strpljivog čekanja Ljuskinog novog izdanja otkako je objavljen poslednji singl Dreadful Grace u 2020. godini, sad dolazi pitanje, da li je ovo izdanje vredelo čekati? Za početak bih rekao da se čuje i vidi da je uloženo dosta truda što se tiče produkcije, zvuk sasvim dobro paše za ovakve kompozicije i smatram da je dobro osmišljen koncept koji te iste pesme diktiraju, pogotovo što je naziv albuma sačinjen od dve reči, thanatos (smrt) i anamnesis (sećanje). 


Što se samih pesama tiče, nakon par slušanja, iskreno ne bih znao kako da sročim utiske. Rekao bih da je slična situacija kao i sa black metal projektom Chaoist, da je prosto vrlo teško naći neku jaku vezu između slušaoca i muzike. Naravno, za svakoga je drugačije šta želi čuti, to mogu biti samo rifovi, tekstovi ili produkcija, ili se desi da se nađe neko poput mene da je tu da traži nešto više od par rifova koji će mu se dopasti. Ima dosta agresivnih rifova, razlaganja na gitari, melanholičnih melodija i solaža, sirov vokal koji odjekuje iz mračnih dubina i dinamičan bubanj koji često prelazi iz sporog ritma u blast beat. Rifovi, razlaganja i melodije u par pesama ostavljaju utisak nekog uticaja Watain – Lawless Darkness albuma, pogotovo što me u par trenutaka podsećalo na momente iz pesme Malfeitor. 


Rekao bih da kompozicije ovih pesama poseduju vrlo interesantne momente ali malo toga za šta se mogu uhvatiti da kažem da mi je ostavilo neki jak utisak. Način na koji su pesme komponovane lično predstavlja slabu tačku albuma, ali izuzev toga bih rekao da najviše dominiraju produkcija, tematika i omot od Katabasis Design, koji je sa ovim “oil on canvas“ stilom lepo predstavio koncept izražen kroz tekstove pesama. Na kraju krajeva, album je daleko od lošeg, čuje se da je ambiciozan rad u pitanju i smatram da se niko ne bi trebao ustručavati da ga posluša, verujem da ima dosta toga što vam se može dopasti i što će drugima više leći nego meni. Moje lično mišljenje je da album nije uspeo da me pogodi do te mere da se želim ponovo vratiti da ga poslušam od početka do kraja, ali par pesama jeste ipak uspelo da mi zadovolji sluh i među njima bih izdvojio: The Abysmal Ingression, Seeds on Stones, Exertion of The Strife i Thanatanamnesis. Za sve ljude koji su pratili Ljusku otkako je nastao projekat pa sve do sada, verovatno su već čuli album Thanatanamnesis, ali za one koji tek trebaju da poslušaju ovaj album ili još nisu čuli Ljusku, ne sumnjam da ćete vi naći nešto što će se vama više dopasti. 


Autor teksta-Profane Penetrator
Facebook
Bandcamp

Tuesday, November 1, 2022

Enchanted Sword – Chapter 1: Hero reborn (EP) Recenzija

                                             EP – Chapter 1: Hero reborn

                                                                        Država – Srbija

                                                           Izdavač – Samoizdanje (CD/digitalno)

                                                                          Godina – 2022 




Enchanted Sword je srpski epic black/power metal projekat koji su oformili Ivan Radnić (Eternity, Morana) i Mladen Stanković (Strahor, Monah). Svoj autorski rad predstavljaju sa debi EP-em “Chapter 1: Hero reborn”, sačinjen od ukupno 5 pesama i objavljen 1. Novembra 2022. godine na CD-u i digitalno, kao samoizdanje. Iako su većim delom Ivan i Mladen zaduženi za komponovanje pesama i pisanje tekstova, na EP-u ima gostojućih muzičara poput Dragice Maletić (Aurium, Realm of Glass, ex-Demist), Danny Kross (Korsan, Silent Obsession) i Thamnos, pri čemu je svako doprineo vokalno ili čak tekstualno. Pretpostavljam da mnogi koji vide da je reč o jednom projektu koji kombinuje black metal i power metal, su kao i ja pomislili da se radi o još jednom bendu poput Numenor koji se uglavnom bavi tematikom Tolkina. Iako na prvi pogled možda deluje tako, uveravam vas da nije. Koncept epske fantastike koji je predstavljen na ovom izdanju je potpuno unikatan i ukoliko pročitate njegov sam opis, shvatićete da nije još jedan bend koji je opsednut JRR Tolkinom ili George R.R. Martinom, sa veoma generičnim tekstovima bazirani na ovu tematiku. Šta možemo reći za celokupnu stvar sa muzičkog aspekta? Da li vredi izdvojiti pola sata preslušavanja? Kad sam video ko čini postavu ovog projekta, istog trenutka sam postao uzbuđen da čujem nešto što su stvorili dva muzičara, sa čijim radom sam vrlo dobro upoznat. Onog trenutka kad je EP počeo sa uvodnom pesmom Path of Solitude, njen lagan akustičan intro, praćen sa epskim orkestracijama i klavirom, mi je instant privukao pažnju i bio sam potpuno udubljen dok sam slušao celu stvar. Pored moćnih orkestracija i klavijaturskih deonica, pesme su bogate brzim i melodičnim rifovima sa progresivnim aranžmanima, neoklasičnim solažama i kombinacijom glavnih harsh vokala i clean back vokala (izuzev poslednje pesme sa glavnim clean vokalima). Sviđa mi se kako je EP ispravno upeglan u produkciji i što su orkestracije i solaže dobro uklopljene sa rifovima. 


Još jedan highlight pored koncepta i pesama je fantastičan omot Ivana Radnića, koji je lepo predstavio celokupnu sliku i doživljaj ovog izdanja. Imam svega par kritika koju bih dao, prva bi bila da je jako čudan zvuk samih solaža, jer daje utisak da je u pitanju MIDI gitara pisana u programu. Još jedna kritika koju imam je poslednja pesma na EP-u, Ruins of Arcadia, koja sama po sebi nije loša, ali stilski dosta odstupa od ostalih pesama i nije baš najbolje legla zajedno sa njima, jer više vuče na neki moderniji power metal poput Edguy ili slično. U svakom slučaju, ovo su minimalne kritike koje nipošto ne kvare doživljaj. Ovaj EP je očigledno jedan ambiciozan rad u koji je uloženo dosta truda i čuje se da je urađeno iz srca, a ne estetski sa ciljem stvaranja nečega što gađa na širu publiku. Sa udruženim snagama Ivana i Mladena i njihovih gostojućih muzičara, stvorili su nešto što se od današnjih bendova i muzičara nije moglo očekivati da se pojavi, i vrlo mi je drago što smo dobili takav materijal na sceni. Iako možda niste veliki ljubitelj epske fantastike ili power metala, predlažem vam ovaj EP iz čistog razloga jer ima od svega po malo za svakog i možda vas može uveriti da nije ovo toliko šarenoliko i blesavo kao što vam se čini. Pesme kao što su Path of Solitude, Warrior’s path i Of Dragons and Magick su ostavile najjači utisak, i uveravaju nas da ovo nije kraj za Enchanted Sword i da će biti još poglavlja u ovoj fantastičnoj junačkoj epohi. 

Autor teksta-Profane Penetrator

Bandcamp

Facebook

Chaoist – Annul (EP) Recenzija

                                               EP – Annul 

                                                                    Država – Srbija 

                                                       Izdavač – WormHoleDeath 

                                                                      Godina – 2022 



Chaoist je poznato lice ali novo ime na srpskoj blek metal sceni. Originalno Joys of Life, jednočlani depresivni blek metal projekat iz Temerina koji predvodi D. ili Dopamine&Serotonine, je promenio naziv u Chaoist početkom 2022. godine, kada je istovremeno najavio svoje prvo EP izdanje „Annul“ pod novim imenom. Annul EP je zvanično objavljen 28. Oktobra 2022. godine pod italijanskom izdavačkom kućom WormHoleDeath, koji će uskoro dobiti svoje fizičko CD izdanje. Na ovom EP-u se nalaze 4 pesme, sve snimljene u Nekkrovomitor studiu 2019. godine, za čiji je mix/master zadužen Szabolcs „Within Cells“ Kéringer. Sa novim izdanjem, pored novog naziva projekta, D. je promenio pravac zvuka, i prešao je iz tematike droge, nasilja, alkohola u gnosticizam, filozofiju haosa i kult smrti. Za neke slušaoce je možda ovo veliko iznenađenje ukoliko su se udubili u depresivnu i suicidalnu prirodu projekta Joys of Life, ali verujem da nije otišlo predaleko u novom smeru sa velikim odstupanjem. 



Annul EP počinje sa instrumentalnim introm Trance - Rapture – Invocation, koji me je prijatno iznenadio sa time što nije klasičan ambijentalni intro, već je dosta u stilu “medieval fantasy“ muzike. Posle ovog intra sledi pesma Maeditation I, koju bih opisao kao hibrid zvuka bendova Watain i Mgla, mešajući haotičnu prirodu sa mizantropijom i nihilizmom. Druga pesma Maeditation II ima više varijacija sa idejama, sa dodatkom d-beata koji je ovu pesmu istakao kao najagresivniju u odnosu na ostale dve. Poslednja pesma Maeditation III je najduža pesma na albumu sa mid-tempo ritmom i melanholičnim melodijama, i ova pesma okončava ovo izdanje. 
Posle par slušanja sam dao sebi vremena da sročim utiske i ukoliko bih morao da izdvojim highlighte ovog izdanja, među njima bih definitivno dao poene za odličan uvod u EP, sjajnu produkciju i prelep omot koji je uradio Omadan IX (Kolac, Qoph IX), pogotovo zato što me podseća na Watain Lawless Darkness album. Što se same muzike tiče, sudeći po svemu što sam čuo, ovo je tek početak za novo poglavlje. Pesme su dobro komponovane i zaista imaju dobro osmišljen koncept, ali za mene lično nisu dovoljno moćne da ostave neki jak utisak zbog čega bi se vraćao na ovaj EP. Shvatam da je ovo ipak novo začeće koje se nastavilo iz već uspostavljene priče sa starim projektom, ali mislim da ipak treba vremena da se cela ideja razvije u nešto upečatljivije. Chaoist pokazuje da je tek na putu da ostvari svoj pun potencijal, i Annul je daleko od čistog pokušaja stvaranja estetskog i nalakiranog izdanja. Što se mene lično tiče, moj utisak je da je ovo daleko od razočarenja, vidi se da je dosta trudo uloženo i ipak je uspeo u neku ruku da mi se svidi i pruži neki vid zadovoljstva. Savetovao bih ljubiteljima Joys of Life da se postave sa drugačijim stavom pre nego što sednu da preslušaju ovaj EP, ne znam koliko ćete dobiti ono što tražite, ali ipak verujem da će vam se dopasti. 



Autor teksta-Profane Penetrator

Bandcamp

Facebook

Tuesday, October 25, 2022

Aura Mortis - Aion Teleos Recenzija

                                 Album – Aion Teleos

                                                                  Država – Srbija 

                                                      Izdavač – Schattenkult Produktionen

                                                                  Godina – 2022 


Sa malim zakašnjenjem, napokon je došao red na prvi full-length album srpskog black metal benda Aura Mortis iz Velike Plane. Album “Aion Teleos“ je objavljen 30. Septembra 2022. godine preko nemačke izdavačke kuće Schattenkult Produktionen, ograničen na 300 CD primeraka. Album ima ukupno 7 pesama koje su pisane od Oktobra 2017. do Septembra 2019. godine, i snimane od Juna 2020. do Novembra 2021. godine u studiu DSK lair. Pored standarne postave benda koju čine Pakost na vokalima i Maledictor zadužen za sve instrumente, na albumu imamo gostojućeg muzičara D. (Chaoist, Todesfall), koji je radio dodatne vokale. Ovaj album je bio dugo iščekivan otkako su objavili Proclamation of The Sardonic Flame EP 2017. godine, pri čemu se morbidno crnilo tog EP-a napokon nastavlja sa Aion Teleos. 


Album je lepo preneo tu već uspostavljenu mizantropiju i izopačenu prirodu sa prethodnog izdanja, sa novim pesmama obogaćene agresivnim tremolo-picking rifovima praćeni blast beatovima, kao i gitarskih razlaganja i krvoločnih vokala, što je u celini uspelo da doprinese u stvaranju tog diaboličnog zvuka. Cela stvar ima tzv. Watain atmosferu sa albuma Lawless Darkness, gde pesme u glavi slušaoca stvaraju svet obliven krvlju žrtava, gde vlada tama, haos i ništavilo.

Još jedan sjajan detalj pored same muzike je omot albuma koji je izradio Vhan Artworks & Printing, za koji nisam siguran šta predstavlja, da li je velika zver koja se manifestuje u različitim oblicima, mitološko biće himera ili možda više zveri koje čine jedno biće. U svakom slučaju, rekao bih da je omot urađen na način da svako može sam da tumači šta ono ustvari predstavlja. 


Na kraju svega, da li je zaista bilo sumnje u tome da li će Aura Mortis uspeti da napravi dobar full-length album? Bend se već jednom dokazao da ume kroz svoju muziku da ispoljava okultni i mizantropični koncept, i ovaj album nije izuzetak. Po drugi put su me uspeli oduševiti i drago mi je što su napokon objavili ovakvu “zver“ od albuma. Pesme Silence Blessed Be, A Dove in Shackles, In Being Engraved i naslovna pesma Aion Teleos su me najviše raznele prilikom slušanja, i verujem da će se ovaj album svideti bilo kome ko želi da čuje novo delo benda Aura Mortis. 



Autor teksta-Profane Penetrator

Facebook

Wednesday, October 19, 2022

Voha – Tama Recenzija

 

                                        Voha – Tama (EP)

                                                                   EP – Tama 

                                                              Država – Hrvatska 

                                                         Izdavač – Samoizdanje 


Voha je hrvatski jednočlani black metal projekat iz Zagreba, koji predvodi Grof Vragovzov. U Julu 2022. godine se predstavio sa debi albumom “Celestial Winter Sadness”, koji je samostalno izdat digitalno i na CD-u. Posle nekog vremena, vraća se sa novim EP-em zvani “Tama”, koji je objavio 5. Oktobra, sačinjen od 4 pesama sa jednom instrumentalnom numerom. Kad sam čuo Celestial Winter Sadness album prvi put na jesen pre nego što će Voha izbaciti Tamu, istog trenutka mi se dopala njegova mračna atmosfera melanholije i mizantropije, što sam očekivao da će se i nastaviti kada sam video da je objavljen novi EP. 

Moram priznati da je ovo kratko izdanje od 4 pesama zapravo uspelo da prevaziđe sva moja očekivanja, čak i da predstavi veliki muzički korak napred u odnosu prethodno objavljen album. Sam EP je u znatno drugačijem pravcu, sa folk deonicama na prvoj pesmi Vragovzov i veoma zaraznim rifovima na prve tri numere, koje su još više dočarane sa veoma suvim i promuklim vokalom koji zvuči kao da se odaziva iz daljine mračne šume. EP se završava sa veoma tragičnom ali prelepim instrumentalom Put Vohe, koja je pri slušanju u mojoj glavi simbolično predstavila kraj tame koja se proširila u šumi na tu hladnu noć, okončana prvim jutarnjim sjajem sunca, koji obasjava nov dan.  Prilikom slušanja ovog EP-a, dobio sam utisak kao da slušam izgubljeni album kultnog benda Windir koji nikad pre nije bio objavljen, čak me i sam mač iz loga benda Vohe podsećao na isti.


Hrvatska black metal i hrvatska metal scena generalno je već duže vreme bogata sjajnim bendovima, i Voha je još jedan sjajan dodatak na tu gomilu. Sa prvim albumom je dokazao da je ovo veoma ambiciozan rad iza kog stoji jedan čovek, dok je sa EP-em dokazao da se ta ambicija proširuje i opstaje, bez ikakvog traga popuštanja. Grof Vragovzov očigledno ima jasnu zamisao u kom pravcu će voditi ovaj projekat i veoma dobar stav kojim će održati Vohu na dobrom glasu. Predlažem svim ljubiteljima hrvatskog black metala da poslušaju ovaj EP, kao i prethodni album ukoliko nisu, verujem da se nećete razočarati. 


Autor teksta-Profane Penetrator

Bandcamp