Search This Blog

Monday, January 31, 2022

Tryglav - Night of Whispering Souls review

                                 Album – Night of Whispering Souls

                                                                 Država – Hrvatska/Italija

                                                                 Godina – 2019 

                                                         Izdavač – Extreme Metal Music 


Tryglav je hrvatski melodični blek metal bend koji je oformio Boris Behara 2018. godine. Objavio je svoj album prvenac “Night of Whispering Souls” na CD-u i digitalno, 31. Maja 2019. godine pod italijanskom izdavačkom kućom Extreme Metal Music. 


Na ovom izdanju je Boris bio zadužen za snimanje i sviranje svih instrumenata, pisanje tekstova i kompoziciju pesama, a pored njega su učestvovali Morbid kao glavni gostojući vokal na albumu i Fabio Rossi koji je svirao lead gitaru na par pesama. Možda će nekim ljudima biti konfuzno zbog čega sam izabrao ovaj bend i njihov album prvenac sa obzirom da isključivo radimo recenzije izdanja koja su pretežno iz balkanske scene. Iako je Tryglav tehnički italijanski bend jer osnivač Boris živi u Italiji, on je poreklom iz Splita, Hrvatske i on Tryglav uvek predstavlja kao hrvatski blek metal bend. Iz tog razloga, smatram da Tryglav zaslužuje da se nađe među ostalim izdanjima koje smo dosad pokrili. Dakle, sad kad smo ovo rešili, vreme je da pričamo o albumu. Šta možete očekivati od benda Tryglav i “Night of Whispering Souls”? Album sadrži ukupno 7 pesama koje je Boris snimio u njegovom ličnom studiju, a iza mixing i mastering procesa stoji australijski producent Ryan Huthnance. Čitav album je raznovrstan, nije isključivo jedan stil koji se vrti kroz čitavo slušanje, nego iz pesme u pesmu se eksperimentiše sa stilom i brzinom. Čuje se jasno da je pored norveškog blek metala bilo dosta uticaja švedskih blek metal bendova poput Marduk, Dark Funeral i Dissection. 
Album je kolekcija horor baziranih tematika, gde je svaka pesma bila inspirisana oldskul kult klasik horor filmovima poput The Thing, Friday The 13th, George Romero zombi filmovima, Evil Dead, Fright Night, Wolf i slično. 
Tryglav je meni sasvim lepo predstavio svoj autorski materijal,  Ubacio je brzinu, atmosferu, agresiju, mržnju i melodije u ovim pesmama da bi napravio jedan lep album koji vredi poslušati. Sve pesme su dobre, ali bih izdvojio Under My Skin, Deadline, Evil Dead i Werewolf kao meni najdraže sa ovog izdanja. Najveća zamerka za koju se često ljudi žale je Morbidov vokalni stil, jer za mnoge slušaoce odudara od klasičnog blek metala i više ih podseća na metalcore ili moderni melodic death metal.


 Pre nego što dam moje lično mišljenje u vezi ovoga, moram priznati da mi je jako smešno i simpatično, ali istovremeno i jako glupo što ljudi često brkaju Morbida koji je radio gostojuće vokale, misleći da je u pitanju Igor Kaštelfranko iz hrvatskog benda Black Cult, dok je ustvari u pitanju drugi Morbid po imenu Cain Cressall iz Australije. No, od mene iskreno što se tiče samih vokala, iako priznajem da ovo nije tradicionalan stil za blek metal, vokal sam po sebi nije loše odrađen, uprkos tome što nije baš moja šolja čaja. U svakom slučaju, vokal nije uopšte uticao ili na bilo koji način upropastio ovaj album, on za mene lično ostaje takav kakav jeste. 


Neki već znaju da pored toga što se Boris Behara bavi muzikom, on ima svoj YouTube kanal po imenu BorisT. na kom često radi „Black Metal Musician Reacts“ tip videa, ali najbitnije od svega je što ima dosta sadržaja gde on i njegova devojka Susanne Luna obilaze mesta u Norveškoj, među kojima su lokacije koje su bile ključne za Norvešku blek metal scenu poput mesta gde su se Mayhem slikali i održavali probe 80-ih, nekadašnja prodavnica Helvete (sada Neseblod records), Fantoft crkva, grob Euronymousa i slično. Savetujem vam da ukoliko niste posetili Borisov kanal, odgledajte njegov sadržaj, nećete zažaliti, pogotovo zbog videa u kojima obilazi te kultne blek metal lokacije.
Priča se da se radi na novom Tryglav albumu i da bi trebalo tokom ove godine da bude završen i konačno objavljen. Nadam se da ono što nam je Boris spremio za predstojeće izdanje da će biti još bolje i još interesantnije, i da će biti još više zainteresovanih ljudi da poslušaju drugi album benda Tryglav.







Autor teksta-Profane Penetrator
Facebook
Instagram

Monday, January 24, 2022

Zaimus - The Unholy Spells of Night Review

                                            EP - The Unholy Spells of Night

                                                          Država – Crna Gora

                                                      Godina – 2009/2014 (re-izdanje)

                                         Izdavač – Samoizdanje/Cold Raw Records (re-izdanje)


Zaimus je crnogorski blek metal bend iz Podgorice, oformljen 2003. godine, čiju postavu čine Khamul (vokal, bass i bubnjevi) i Asmodai (gitara). 


Objavili su svoj EP „The Unholy Spells of Night“ kao samoizdanje u Oktobru 2009. godine i posle kao re-izdanje 3. Marta 2014. godine pod engleskom izdavačkom kućom Cold Raw Records, ograničeno na 186 CD primeraka.

 Što se tiče samog EP-a, radi se o hladnom, trulom, olskul šumskom blek metalu koji zalazi u mračnije dubine pakla. Pored tematskih varijacija o ratu, tami, zlu i fantastici, u njihovim kompozicijama se čuje vrlo jasan uticaj drugog vala, cela stvar zvuči kao blek metal koji je nastao negde u Skandinaviji sredinom devedesetih. 

Khamul koji je bio zadužen za produkciju, precizno je uradio zvuk i potrefio je atmosferu koja je odlična na albumu, sa dodatkom klavijaturama u pesmama je lepo spojio crnilo sa misticizmom, stvarajući osećaj kao da slušam For All Tid ili In The Nightside Eclipse. Moram da dodam, da je najlepše i najprijatnije iznenađenje bilo dodatak orkovskog roga Mordora sa crnih dveri u drugoj pesmi Iron Fortress, koja se konkretno radi o gvozdenoj tvrđavi Isengard i čuvenoj bitci kod Helm’s Deep-a


Sumnjam da je ovo jedino remek delo od izdanja koje će Zaimus ostaviti slušaocima blek metala da se lepo počaste. Verujem da će pored ovoga biti još toga što će nam Khamul i Asmodai isporučiti u budućnosti, jer mi koji smo zavoleli ovaj EP smo željni još toga.

 Jedno odlično izdanje iz kog izbija lepota i jasno vrišti da je ovo u zvuku i srcu “oldschool 90’s black metal“. Preporučujem da odslušate ovaj EP, sve pesme na njemu su odlične, pogotovo pesme Iron Fortress i Nine Riders of Black Sorcery. 


Autor teksta-Profane Penetrator

Facebook
Bandcamp












Karakondžula – Beer Metal Review

                                        Demo – Beer Metal

                                                           Država – Srbija 

                                                            Godina – 2012 

                                                     Izdavač – Grim Reaper Records 
Za današnju recenziju sam pripremio nešto meni nostalgično, što pamtim još iz perioda srednje škole. Izdanje koje je sasvim slučajno otkrilo jedno nevinašce od 15-16 godina na YouTube-u dok je sa radoznalošću istraživao pesme domaćih metal bendova, među kojima se našao ovaj nečastivi krstitelj koji iskvaruje “dobru” decu i pretvara ih u perveznjake i alkose koji cugaju dvolitre, žderu rakiju, i prizivaju đavola ispod jorgana u veštičjem času kad prođe ponoć dok TV još gori, a čuju se jezivi ženski glasovi koji zapomažu dve reči na engleskom u ovo nesveto doba, a te reči su OH i YEAH.  
Vežite se narode, VREME JE ZA KURVE I ALKOHOL! 


Karakondžula je bio srpski black/thrash metal bend iz Šida, koji su oformili gitarista Igor Poprocki i vokalista Goran Jelić 2011. godine. Ubrzo nakon što se oformio bend, pridružuje im se Nikola Slavujević na poziciji bass gitare. U 2012. godini su objavili njihov demo “Beer Metal” pod srpskom izdavačkom kućom Grim Reaper Records, na CD-u i kasetama.
 Pitate li se zašto sam izabrao baš ovaj bend i baš ovo izdanje da radim recenziju? Pre svega, jer je ovo bend i izdanje koje se ne sme zaboraviti. 
Imao sam priliku da ih vidim i čujem uživo na njihovoj nažalost jedinoj svirci, u Kulturno obrazovnom centru Šid, Avgusta 2016. godine.


 Za tu svirku je na poziciji bass gitare bio Pakost (Pavle Bojković), koji svira u bendovima Aura Mortis, BegUsToStop, Flesh Cult i Redenik. Momci su to veče bili veoma napaljeni za sviranjem, svedoci su čuli kako kroz te zvučnike izbija sila koja vrišti koliko su željni žestine i pičoka. 
O čemu se tačno radi kad je reč o “Beer Metal” demu? Otprilike samo ime sve govori, pivo i metal, a pored toga mizantropija i kurve.
Velika šteta što se ovakav bend raspao ubrzo nakon svoje svirke u Šidu. 

Za sobom su ostavili ovu lepu perverziju od dema i jedan split što su radili sa beogradskim death metal bendom Scaffold.Jedno kratko ali jebitačno izdanje od 5 pesama koje su isključivo o gore navedenim temama, sa agresivnim vokalima i slasnim black/thrash riffovima, gde se čuje uticaj bendova poput Bathory, Aura Noir i Ketzer.Lepo je isproduciran od strane Srđana Ranisavljevića (Putrid Blood), koji je znao kako da jasno izrazi u zvuku šta ovaj bend želi, i nije me izneverio. 
  Voleo bih da je ovaj bend imao priliku da uradi EP ili full-length album, makar bio jedini koji bi slušao. Igor Poprocki je par godina nakon raspada ovog benda oformio blek metal bend Soul Butcher, za koji se nadam da će jednog dana uspeti u punoj postavi da ostvari taj neostvareni san Karakondžule.Za sve one koji čitaju ovo, ukoliko niste čuli za bend Karakondžula, ne ustručavajte se da čujete ovaj izliv oldskul crnila koje je „Beer Metal” demo, možda nije ono što tražite, ali nećete zažaliti od onoga što ćete dobiti.

  U slučaju da vam se ne svidi, savetujem vam da sledeći put kad odlučite da ponovo poslušate ovaj demo, prvo popijte 666 litara rakije i onda odvrnite, ukoliko pre toga ne završite na ispiranju. Nadam se za one koji su kao ja imali priliku da vide Karakondžulu uživo, da ih kao ja, nikad neće zaboraviti. 


Autor teksta-Profane Penetrator
Youtube

Saturday, January 22, 2022

Dead Shell of Universe – Tamo gde pupoljak vene... tamo je moje seme Review

                                EP – Tamo gde pupoljak vene... tamo je moje seme

                                                                       Država – Srbija 

                                                                       Godina – 2008

                                                                 Izdavač – Eichenwald Industries 

Dead Shell of Universe je srpski blek metal bend iz Pančeva, oformljen 2006. godine, čiju postavu čini V (Vladimir Uzelac) zadužen za gitare, bass i vokal. Predstavili su se sa svojim debi EP-em “Tamo gde pupoljak vene... tamo je moje seme“, koji je objavljen 29. Septembra 2008. godine preko engleske izdavačke kuće Eichenwald Industries, ograničen na 500 CD primeraka. Na ovom izdanju su pored Vladimira “V“ Uzelca na gitari i bassu učestvovali L.G. (Luka Govednik) na bubnjevima i Ponor na vokalima. 

U pitanju je jedno neobično i jedinstveno blek metal izdanje koje je veoma atmosferično, nihilističko i melanholično, što tematski to po zvuku. Pored zlih blek metal riffova i vrištajućih vokala, ima dosta sporih i jezivih „doomy and gloomy“ momenata koji doprinose mnogo više u ovim pesmama. Na neki način bih opisao da pesme otvaraju dimenziju u neki poremećeni i mračan svet gde vlada haos i ludilo, svako postojanje je besmisao i svaki trenutak života je uzaludan, dok u pozadini čujete paklenu distorziju vriskova u agoniji i kakofoniji, pravo iz horor dela HP Lovecrafta. Ovo izdanje ima 3 dugačke pesme, prve dve koje traju 12-13 minuta i jedan ambijentalan instrumental od skoro 9 minuta kao outro za album. Moram naglasiti da bez obzira na dužinu ovih pesama, one nikad ne zvuče dosadno i monotono, u svakom momentu drže pažnju i imaju dobre aranžmane. 

Pre nego što je stilski pravac benda Mgła postao tradicija i trend za druge bendove da kopiraju njihov šablon atmosfere i nihilizma, ovo je bila sasvim druga zver pre više od 10 godina. Samo da raščistim, ne mrzim Mgłu uopšte, smatram da su dobar bend i imaju svoju ideju i svoj zvuk, ali ne volim što je više bendova u produkciji i stilu pokušalo da imitira njihovu atmosferu i nihilizam, time stvorivši mnoštvo monotonih klonova. Dead Shell of Universe je horor nihilizma interpretirao na veoma kreativan način, bez ikakve šatro-filozofije i sa iskrenošću kroz svoj rad. 

Verujem da će se mnogi složiti da je ovo jedinstven i fenomenalan rad koji zaslužuje više od pohvale. Ukoliko niste čuli „Tamo gde pupoljak vene... tamo je moje seme“, znajte da nikad nije kasno i da će ovo definitivno biti vredno vašeg slušanja. Nadam se da će se jednog dana u ovom zarđalom kazanu ludila i besmisla, Dead Shell of Universe dignuti iz pepela, i stvoriti još jedno remek delo ovog kalibra.  

Autor teksta-Profane Penetrator

Monah – Monah review

                                               EP – Monah

                                                                Država – Srbija/Crna Gora  

                                                                     Godina: 2019

                                                                Izdavač – NAV Records



Monah (Монах) je blek metal bend, oformljen 2019. godine, čiju postavu čine Wolf i Monk. Predstavili su se sa svojim istoimenim debi EP-em “Monah”, objavljen 23. Novembra 2019. godine, preko srpske izdavačke kuće NAV Records. Svako kome su vrlo dobro poznati Strahor iz Lebane i Morana iz Podgorice, znaju da je ovo u pitanju zajednički rad Volkh-a i Grbe, koji su odlučili da sebe predstave pod drugim pseudonimom za ovaj projekat. 

Ako ste upoznati sa radom oba benda, onda znate šta možete očekivati od benda Monah, a to je crnilo i zlo. EP sadrži ukupno 4 pesme, među kojima su 2 instrumentalne numere kao intro i outro. U pitanju je veoma standardan blek metal sa brzim riffovima i oštrim vokalima, ispraćeni sa tekstovima o zlu, tami, satanizmu i agoniji. Šta vam drugo mogu reći osim toga što je ovo jedno vrlo solidno izdanje i kratak uvod u njihov rad. Jedina zamerka koju imam u vezi EP-a je što je kratak, cela stvar traje ukupno 9 i po minuta, velika šteta da nešto ovako dobro tako brzo privede kraju. U svakom slučaju, bez obzira što je ovo kratkotrajan užitak, verujem da se još neko zlo i crnilo kuva, koje će biti vredno čekanja i povući slušaoce u taj mračni i odbačeni svet Monaha. 

Autor teksta-Profane Penetrator







Friday, January 21, 2022

All My Sins – Pra Sila – Vukov Totem Review

                                          Album – Pra Sila – Vukov Totem

                                                               Država – Srbija 

                                                               Godina – 2018

                                                     Izdavač – Saturnal Records 

All My Sins je srpski blek metal bend iz Pančeva, oformljen 2000. godine, čiju postavu trenutno čine “V” (Vladimir Uzelac) i “Nav Cosmos” (Vladimir Morar). Nakon skoro 20 godina njihovog postojanja, objavili su svoj prvi full-length album “Pra Sila – Vukov Totem” 23. Septembra 2018. godine, pod finskom izdavačkom kućom Saturnal Records, ograničeno na 500 CD primeraka.

 Pretpostavljam da je mnogim pratiteljima srpske blek metal scene poznato ime Vladimir Uzelac, jer je u pitanju čovek koji stoji iza bendova poput Terrörhammer, Kawir, Dead Shell of The Universe, Green Mantis itd. Svaki bend i svaki rad u kome je učestvovao je bio meni veoma zanimljiv i vredan pohvale, i u ovom slučaju All My Sins je jedan od njih. Sećam se kad mi je prijatelj preporučio ovaj bend otprilike 2018/2019. godine dok je ovaj album još bio sveže pečenje. Pre ovoga, nikad nisam čuo za All My Sins, jer sam u to vreme bio relativno nov sa domaćim blek metalom. Uvek sam govorio da je u poslednje vreme teško naći takvo domaće izdanje koje će se meni dopasti, pogotovo kad je čovek okružen dosadnim i generičnim bendovima koji takoreći više misle na kvantitet nego na kvalitet. Srećom, imam tu čast i priliku da kažem da All My Sins nije takav bend. 



Kad sam napokon odlučio da izdvojim vreme, sednem i preslušam ovaj album, nisam bio spreman za ono što me je čekalo. Možda bih otišao predaleko ako bih rekao da je za mene lično “Pra Sila – Vukov Totem” jedan od najboljih domaćih blek metal izdanja, ako ne i najbolji domaći blek metal album. Nikad neću zaboraviti taj trenutak kad sam prvi put pustio album i čuo uvodnu pesmu “Vukov Totem”. Ta energija i moć pesme me je prosto pukla i odvela na putovanje u nezamisliv svet. Nijedan domaći album ni pre ni posle ovog nije toliko uticao na mene da probudi ovakve emocije na prvo slušanje, i retko koji album danas budi te iste emocije posle svakog slušanja. Album se sastoji od ukupno 8 pesama, među kojima je samo jedan instrumental. 



Od početka do kraja je ovo jedna lepota za slušati, album je zaista prepun bogatih melodičnih riffova koji izuvaju i vokala koji povremeno prelaze iz agresije u recitovanje. All My Sins se generalno bavi tematikom južnoslovenske kulture i misticizma, ali ovaj čitav album se specifično radi o konceptu vuka kao jedno mitološko biće.  


Kad sam došao do kraja ovog fantastičnog putovanja, rekao sam u sebi „Čoveče...kakav album”. Čitav album je lepo isproduciran i ni u jednom trenutku me nije izneverio. Sve pesme su odlične, i teško je izdvojiti omiljene, ali bih rekao da su pesme Vukov Totem, Vetrovo Kolo, U Mlazevima Krvi i Opsena definitivno najbolje. All My Sins se lepo proslavio sa ovim albumom i pretpostavljam da je uspeo da zainteresuje slušaose sa drugih prostora da ih posluša i da im se dopadne koliko i nama. Bilo je teško doći do reči kad je ovaj album u pitanju, jer kao što vidite, postao sam teški fanatik i priznajem da bih vrlo rado voleo da se ovaj album nađe u mojoj CD kolekciji, jer je definitivno vredan dragulj domaće metal scene.


Autor teksta-Profane Penetrator

Facebook
Bandcamp













Thursday, January 20, 2022

Morana - Prazna Trpeza Moje Pustoline Review

                                          EP - Prazna Trpeza Moje Pustoline

                                                                 Država – Crna Gora

                                                                     Godina – 2019

                                                                Izdavač – NAV Records 




Morana je crnogorski blek metal bend iz Podgorice, oformljen od strane Ivana Radnića i Nemanje Grbovića, 2017. godine. Objavljen je njihov drugi EP “Prazna Trpeza Moje Pustoline“ 29. Aprila 2019. godine, pod srpskom izdavačkom kućom NAV Records. 


Morana je jedan od mnogih projekata i bendova, iza kog stoji čuveni Nemanja Grbović, svima poznat kao „Grba“. Grba je muzički aktivan u svetu crnogorske metal i punk scene, radeći sa bendovima poput Thy Slaughter, Gnar, GRBA i srpski bend Monah. Takođe je radio gostojuće vokale za prvi demo „Goat Cunt“ srpskog black metal benda Soul Butcher iz Šida, i neki verovatno znaju da je bio gostojući vokal za „Finski blek metal tutorijal“ (Finnish black metal tutorial) video poznatog nemačkog blek metal jutjubera Farvann. Ukratko, Grba je veoma raznovrstan po pitanju sviranja i kombinovanja različitih žanrova. 


Morana je sa svoja prva dva izdanja (EP „Morana“ i debi album „Odmazda“), išao u pravcu melodičnog paganskog blek metal, gde se najviše fokusiralo na tematiku slovenske mitologije i paganizma. Na poslednjem izdanju “Prazna Trpeza Moje Pustoline“ je iz melodičnog paganskog blek metala prešao u blek metal sa elementima crust punka i d-beata, i tematika se menja iz slovenske mitologije i paganizma u mizantropiju i usamljenost. U ovim pesmama dominiraju agresivni i melodični blek metal riffovi, sa melanholičnim clean deonicama, urlajućim vokalima i bubnjevima koji variraju između čistog blek metala i crust punk/d-beata. 


Morana je od samog početka imao siroviju produkciju, ali moram priznati da je na ovom izdanju sirovina odradila svoj posao, istakla je pesme sa jakim i iskrenim emocijama u njihovim riffovima. Ovo je jedan od retkih slučajeva kada mi se bend više sviđa u novijem izdanju, ali to ne znači da je pre ovoga bilo loše, vrlo naprotiv. Čuje se da je EP bio urađen pod uticajem benda Darkthrone iz perioda „The Cult is Alive“ sve do „The Underground Resistance”, ali opet je originalno odrađen i ne vuče preterano na njegov uticaj. Toplo preporučujem da izdvojite vreme i poslušate ovaj EP, od početka do kraja je melem za uši za one koji vole blek metal i crust punk. Sve pesme su odlične, ali pogotovo izdvajam pesmu „Pustolina“, koja je meni lično highlight ovog izdanja. Jedva čekam da čujem šta nas sledeće čeka od ovog benda. 


Autor teksta-Profane Penetrator

Fotograf-Vuk Mihajlović

Wednesday, January 19, 2022

Strahor – Wolfborn: In The Land Of The Fallen Review

                                     Album: Wolfborn: In The Land Of The Fallen

                                                               Država: Srbija

                                                               Godina: 2021.

                                                          Izdanje: Samoizdanje





Strahor (Страхор) je srpski jednočlani blek metal bend iz grada Lebane, oformljen 2017. godine, čiju postavu čini Volkh, zadužen za sve instrumente. 
Objavio je svoj treći album “Wolfborn: In The Land Of The Fallen“ sa ukupno 7 pesama, prvo kao samoizdanje 25. Septembra 2021. godine, i zatim je 2. Decembra izdat na kaseti pod poljskom izdavačkom kućom Zły Demiurg, ograničeno na 66 primeraka.

 Već neko vreme pratim Strahor otkako je objavio svoj prethodni album „Koledo“ 2019. godine, i bio sam veoma oduševljen zvukom i pravcem benda. U njegovim pesmama se čuje da je Volkh ljubitelj oldskul blek metala, kao i drugih metal podžanrova, ali pre svega ne podseća na nešto šta sam pre slušao, već teži ka svom zvuku i ka stvaranju originalnosti kroz autorski rad. Sad kad je kucnuo čas Ragnaroka, pred nama dolazi sumrak bogova, monstrouzna midgardska serpentina Jormungand se diže iz svojih dubina da se bori protiv Tora, bogom groma i nosiocem Mjolnira, i u času ovog događaja će se pročuti „Wolfborn: In The Land Of The Fallen“, koji će biti još jedan sledbenik svojih predaka da zabeleži ovaj važan događaj.


 Dolaskom ovog albuma, pokazan je malo drugačiji pristup u odnosu na njegove prethodnike. Kao po običaju, idalje se drži tradicionalne tematike mitologije i paganizma, ali ono po čemu se izdvaja od ostalih je što nije samo reč o melodičnijem blek metalu i pojedinim folk metal uticajima. Album je znatno modernijeg zvuka, sa blago sirovom produkcijom, a u riffovima se čuje uticaj bendova poput Children of Bodom, Rotting Christ, Behemoth, sa ubačenim simfoničnim elementima na naslovnoj pesmi „Wolfborn“ koji pomalo podsećaju na noviji Dimmu Borgir. 



Celi album odstupa od ostatka diskografije benda Strahor, ali bez obzira na promenu, idalje se lepo uklapa sa svojim prethodnicima. Album možda nije idealan ili savršen za one kojima se više dopadaju raniji radovi koji su bili više atmosferični, ali za mene lično, i ovaj epski zvuk mi je legao. Jedina mala zamerka koju imam za album je što je produkcija malo suva, ali ne utiče mnogo na slušanje i generalan utisak koji sam stekao. Ako bih morao da izdvojim omiljene pesme sa albuma, izdvojio bih Undying Lust, My Last Breath, Wolfborn i Forgotten Glory, ali bih definitivno od svih morao da izdvojim naslovnu pesmu “Wolfborn“, jer je meni ostavila najjači utisak zbog svoje upamtljive melodije, refrena i simfoničnog zvuka koji je izdominirao u pesmi. Ako niste poslušali ovaj album, a poznato vam je ime Strahor i muzika kojom se bavi, predlažem vam da mu date šansu i preslušate, nadam se da će vam se dopasti. Ukoliko vam se ipak ne svidi, jednostavno prihvatite da je ovo uobičajeno za svaki bend da se vremenom menja i da je bolje ići napred nego stagnirati u mestu. Vrlo je jasno da Volkh ima dobru zamisao za svako predstojeće izdanje njegovog benda, ne ponavlja istu formulu, već kroz svoj rad sazreva i trudi se da sledećim korakom napreduje dalje. 
Spread the Curse!
                              The storm began
                   Lightning strikes the blackened sky
                       In the flash of light I realise
                   I am lost in this autumn night

              The furious winds brought down
                        All cries from my past self
                           Left me without strenght
               Shallow and blacker than death 
  As September night’s carried me away 
                         Through endless hours
                 Into enchanted lands...

                 I felt every wave of coldness
                         That winds brought to me
               Felt every leaf, thath deadly fell
                       On this withered land

                        As September night’s
                            Carried me away


Autor teksta-Profane Penetrator
 
Facebook

Bandcamp

Tuesday, January 18, 2022

Krvnik-Initiation into the Great Art of Suffering Review

                                Album: Initiation into the Great Art of Suffering

                                                                    Država: Slovenija

                                                                Godina izdanja: 2010

                                                                 Izdavač: Samoizdanje




Kao večiti nostalgičar jednostavno moram da spomenem jedan bend iz Slovenije koji je zabeležio jedan period 2000tih.

Bend Krvnik je black metal bend koji je na žalost snimio samo jedan album 2010 godine pod nazivom "Initiation into the Great Art of Suffering".


Album sadrži 8 numera klasičnog black metala punih zimskih riffova odsviranih sa velikim uticajem Skandinavske škole bleka kao i prljavim vocalom koji u sebi sadrži veliku dozu gadjenja i očaja.

Očaja u smislu da vocal u momentima zaista zvuči kao neko ko se cepa i raspada iznutra samoga sebe.



Sa finom produkcijom tipičnoj za black metal,niti previše raw niti previše nalickano bend je uspeo da stvori odgovarajuću atmosferu bez potrebe peglanja zvuka.

Zimska pa čak možda i depresivna atmosfera kakvu najviše volim da čujem u ovakvom stilu black metala je postignuta na sasvim solidnom nivou.




Kao i većina bendova koji su u tadašnjem periodu bili originalni za region i imali svoj zvuk sada više ne postoje,ali neki reunion bi bio i više nego dobrodošao jer je danas potrebno više ovakvih bendova.

Bendova koji nemaju potrebu da urade nešto novo samo da bi bili primećeni,nego se posvećuju sviranjem onoga što vole bez obzira na trendove i na šta se masa loži.



Omiljena pesma sa albuma "In The Shades of Oblivion" koja na svako novo slušanje me baca u nostalgične misli sa svojim akustičnim introm i ledeno ravnim riffovima.
Magija je na ovom izdanju definitivno ostvarena...na žalost samo jednom.




Autor teksta-Nocturnal Goatlord

Bandcamp

https://krvnik.bandcamp.com/